Navigace

Obsah


Godine 1906 je Zvonimir Rogoz odlučio s prijateljem poljskog podrijetla napustiti Zagreb i zajedno su otišli u Beč. Kad je neki put Zvonimir upoznavao grad, susreo jednog od zagrebačkih prijatelja, Vlatka Majkenića (njegova obitelj živjela u istoj kući u kojoj je živila i "teta" Suzana ispitivala sestru Zvonimira Mariju-Miciku). Vlatko je otveo Zvonimira Rogoza profesoru Victoru Emanuelu Frühmannu u Sechshauserstrasse broj 10, gdje je imao u drugom katu studio "Wiener Theater" Beč. Zvonimir Rogoz se morao naučiti tekst, i kad je za sedam dana recitirao stihove Frühmannu, postao je godine 1907 članom Wiener Theateru u Beču. Osim studija i radio kao limarski radnik i hodao u kazališta - Volkstheater, Hofoper i Theater an der Wien. Na vlastite oči tako vidio bečku kazališnu elitu: Fjodora Šaljapina, tenora, koji je u Beč došao iz Češke, Leo Slezaka, Enrica Carusa i drugih. U Burgtheateru video Josefa Kainza u ulozi Hamleta, koja je bila kasnije za Zvonimira Rogoza glavnom životnom ulogom.

Nakon povratka u Zagreb (1908) je živio kod kuma Stjepana. Sestra Marija-Micika se međutim udala za Augusta Dragmana i živila sa suprugom u ulici Ribnjak broj 16.